Glazbena škola Josipa Hatzea

Večer Brahmsa i Čajkovskog

Dvojica najistaknutijih predstavnika epohe, i ako bismo vjerovali kritičaru Eduardu Hanslicku, najutjecajnijem kritičarskom peru svoga vremena, lice i naličje romantičarske medalje – Johannes Brahms i Petar Iljič Čajkovski, svaki svojim genijem obogatili su različite žanrove glazbe, i jedan i drugi najviša dostignuća dajući u simfonijskoj i koncertantnoj glazbi. Još naraštajima nakon Hanslicka, njegove su riječi oblikovale stavove o Brahmsu, čije se mjesto na uzvišenom pijedestalu romantizma nikad nije preispitivalo, ali i o Čajkovskom, koji je tijekom prve polovice 20. stoljeća prolazio kroz periode različito naklonjene kritike, koja je njegovu glazbu analizirala, psihoanalizirala, nazivala vulgarnom i sentimentalnom, istražujući okolnosti njegova života i osobnosti, kako bi „opravdala“ ono što se nije moralo opravdati, a to je omiljenost njegove glazbe koja nije jenjavala i koja je nadživjela mnoge prolazne mode. „Brahms je svugdje“ – napisao je kritičar Wilhelm Niemann 1912. U dvadeseto stoljeće Brahms je ušao nikad snažniji: njegova glazba bila je sveprisutna a njegov stil (nasuprot u akademskim krugovima nepoželjnom wagnerijanstvu) promicao se na glazbenim konzervatorijima u Austriji i Njemačkoj. Brahmsova „magla“, kako ju je nazvao muzikolog Wilhelm Tappert, proširila se putem konzervatorija do dugo u 20. stoljeće.  Rođeni na isti dan, 7. svibnja, Brahms 1833., a Čajkovski 1840., obojica potaknuvši isprva sljedbe imitatora, do danas se ističu među najvišim vrhuncima glazbene povijesti.

Više na stranici HNK Splita.

vecer-brahmsa-cajkovskog-medium

facebook-button

Skip to content